bas me i nema vamo, a? :)
razmisljah si o mogucim razlozima, i jedan od njih svakako nije nedostatak inspiracije. ooo, ima i dalje materijala u mojoj glavi, ali dolaskom u zagreb pojavio se mali problemcic. naime, naglim sirenjem kruga prijatelja, ovaj blog je postao malcice suvisan, jer sve ono sto se mota po mojoj glavi odjednom je naslo nekolicinu pari usiju koje su voljne saslusati, ali i prokomentirati te iznijeti svoje misljenje, i to uzivo. sve ono sto me kopkalo sada se usmjerava k novim odredistima. pomalo mi je i zao zbog te cinjenice, no ipak, necu odustati od ovog bloga, nego cu samo nastaviti objavljivati ovako "redovitim" tempom... khm, da... no, kad me vec sestra priupitala kada ce moci pasti oci necim novim i "zanimljivim" vamo, ajde, ako zbog nikog drugog, pa onda da zbog nje napisem... simptomi su vec prisutni - neispavanost u velikim dozama, i zelja da iznesem par razmisljanja o... pa, mozda malo ozbiljnija tema, koja je meni opet sjela... hm... a sto reci, nego na moj nacin :)

cudan naslov? podjeca na nesto? e, pa, nije moja greska sto sam izabrao taj naslov, jer zaista i zelim pisati o zanimanjima... dobro, ajde, znam da bi drugi vjerovatno imali bolje naslove, no svi koji zele, nek mi ih slobodno jave, al ja ostajem pri svom :)
daklem, zanimanja. ne zanimanja u smislu "sto ima zanimljivog na tv-u/u novinama/u tvom zivotu", niti zanimanja kao "ta osoba me bas zanima, a i ona se zanima za mene, i zanimamo se jedno o drugom, i zanimljivi smo si, i zan... (slobodno nastavite)", nego o pravim zanimanjima, isto znanima kao "poslovi". pricam o poslovima koji u ovom slucaju imaju i karijernu stavku u sebi. neznam koliko znate o meni, no do sad sam imao nekoliko zanimanja, prvo je bilo komicar. pricao sam viceve penzicima u busu za toplice sto mi je znalo priskrbit novce za sladoled, a nekad i malo vise od sladoleda, i to jos tamo sa nekih 7 godina... mislim da mi je to bio prvi "posao", iako ne bas redovit. pa sporedno zanimanje kao glumac, novinar i recitator. pocetak tog je dramska skupina u osnovnoj i srednjoj, i uciteljice i profesorice koje su me usmjeravale kroz te poslice. nije bas bilo financijski isplativo (ne da nije bilo, neg uopce nisam dobivo pare), pa je to mozda bolje i ne brojati kao posao. zatim je tu bio perac automobila. i to ne onaj fensi perac (tj. "peracica") na benzinskoj, koji, kolko cujem, dizu lijepe pare. ne cak ni "perac" u automatiziranoj praonici koji samo stisne dugme i auto je cist (ne odmah, al nadam se da shvacate na sto ciljam). neee, ja sam bio obicni perac sa moderniziranom verzijom "slaufa" za vodu, spuzvom i kantom. opet, ne toliko isplativo kao sto se cini, iako je znala uletit lijepa baksa a sram vas bilo ak neznate sto je to, jer ju onda ocito i ne ostavljate ;)
nakon te bakse, usljedila je druga, malo ozbiljnija, truncicu slabije placena, ali zato mnogo zabavnija i ugodnija. naime, na zivotopisu mogu upisati i da sam bio ispomoc u bluesu. ispomoc je, jelte, pomocni konobar. za taj dio me vezu dosad najbolja i najdraza iskustva, par losijih, ali njih su nadjacala ova prva i druga. isto tako, za razliku od dosadasnjih "karijera", ovdje je bio velik faktor kontakta sa stvarno svakakvim ljudima, koji i jesu dio onih iskustava.
no, dolaskom u metropolu i pocetkom studiranja (zapravo, tijekom druge godine studiranja), uletio mi je poslic dijeljenja besplatnih novina. simpaticno za radit u slobodno vrijeme, moze se stvarno prilagoditi osobi ovisno o spretnosti i umijecu. malo gadno jer se nekad cinilo da nitko uopce neprati kolko se dijeli, pa je znalo biti maestralno pogresnih odluka o kolicini paketa za podijeliti, no ostavimo to sa strane... i ovdje je bilo dosta zabave zbog ljudi koji su nailazili, a isto tako je i bila dobra prilika za proucavati neke dijelove ljudske psihe.
i sad, svaki od ovih poslova je mogao biti post za sebe, u kojem sam mogao nadugo i nasiroko ih opisivati. dobro, konobarenje i ima svojih izdanja :)
ali nije mi to zelja ovdje. zelim samo pokazati da netko tko zeli raditi (a ako je usput zelja i zaraditi, jos bolje), stvarno mu se pruza hrpa prilika. tako sam nakon zadnje epizode s novinama, ostvario jedan daaavni san. trenutno crncim na radio postaji. heh, sad, dal je to sad bas crncenje... bolje da ne ulazim u to, neki su vec imali svoje drukcije videnje od mog zahtjevnosti tog posla :) no, sad sam jos u startu, a posto su odgovornosti ovisne o smjeni koju radim, ja sam u malo, hm, povlastenijoj situaciji. istina, neradim ono sto sam doista u mladjim danima sanjao, ali i ovo je vec prva stepenica.
uz to, ponudila mi se jedna odlicna prilika o kojoj zasada necu ovdje da kako bih izbjegao bilo kakav urok (ni neznate kolike su moje carobnjacke moci, iako su u ovom slucaju to ne carolije, nego samo uroci usmjereni na samoga sebe), tako da cu o tome kad se situacija pokaze pravom. ali drzite fige, i mogao bi se i vama omastiti brk :)

i koji je zakljucak svega ovoga? da sam stvarno pogodio pravi naslov? :) pa, mozda, ja necu iznositi zakljucak o samom postu, to ostavljam onima koji ovo procitaju... ja zelim reci nesto drugo, sto mi je i bila zelja i misao vodilja ovog teksta. zelim reci da svi oni nogometasi i balerine koji cuce u vama (neovisno o spolu) i za koje ste mislili da su samo djecji snovi... pa tko zna kojim putem ce vas zivot voditi, i sto ce vam se sve nuditi da radite za novac, volonterski ili cak za same sebe (iako je ovo zadnje dvoje podosta povezano, ali ima i razlicitosti). ono zbog ceg sam ja tu udarao po tipkovnici je moja zelja da probam makar nekoga ohrabriti da prihvate svaku priliku koja im se pruzi, bio to odgovoran ili manje odgovoran posao. vjerujte, cim osjetite prve plodove svog rada (ah, prva placa... za koju sam cak i imao dopustenje da je potrosim na sebe), sva muka ce vam se cinit kao davna proslost, i sami sebe ce te goniti ka povecanju svote na bankovnom racunu ili u novcaniku/kasici-prasici/staroj carapi iza ormara. stvarno bi tuzno bilo da ako vam se pruzi prilika, i cak i ako imate strah da ce pokusaj rada potoniti kao sjekira, vi ni neprobate zaplivati, ili jos gore, ni koje temperature je voda... u svima nama cuci netko ili nesto sto jedva ceka da izadje van i ostavi makar neki trag na ovome svijetu. a na vama samima je da otvorite vrata i izadjete u taj svijet prilika (i neprilika) i vidite tko ste i sto zapravo mozete postati...

ajde, narode, sretno. a ja sad odo pokusat rijesit onu neispavanost izazvanu dvjema nocnim smjenama i mizernom kolicinom sna izmedju njih :)

pozdrav, i do pisanja/citanja/druzenja za shankom...
cyya

bijes. srdzba. mrznja.
zna se bome potrefit. nakuplja se. pregrize se jezik vamo, zazmiri se na oba oka tamo. neko zajebe, presuti se. neko se kurci, dopusti mu se. partijaneri pricaju o svojim najludim izlascima kad su dosli doma u ponoc zato jer su se u 11, kad su morali bit doma, izgubili. pravi zagrizeni navijaci pricaju o svojoj jednoj utakmici na kojoj su bili ludi. jednoj. jedinoj. u zivotu. glavni toleranti se zale na svaku dlaku u jajetu, glavni gejmeri pricaju o jedinoj igri koju su presli bez varanja. zalomi se. i tada sve ide van.
uzitak je poslije toga shvatiti da uz sav taj nakupljeni otrov, nitko iz okoline nije trpio posljedice. ili makar ne neke ozbiljnije. uzitak je znati da i uz svu zelju da se razbije svijet oko sebe, ipak postoji jedna kocnica koja sprijeci krivi potez, koji bi se sigurno zazalio, i dugo ispastao. uzitak je znati da se moze stati. pitanje je kolko. al ipak, do tad, nema beda.
nije ni cudno da se dogadaju sva danasnja sranja, jer mnogi vjerovatno nemaju tu zadnju stanicu na kojoj izadju i smire se, nego sve to izliju na cesto neduzne promatrace koji su se samo nasli u krivo vrijeme na krivom mjestu. uz mnoge pritiske danasnjeg "modernog" zivota, kako se ipak na tren nezapitati je li ipak razlog nekog veceg zla bila isfrustriranost, cisto ****** u mozak od ranog djetinjstva, neka nezarasla rana... neopravdavam sve to, ali ipak se znam zapitati lezi li ispod povrsine nesto sto mnogi neznaju, ili ako znaju, nezele priznati...
i lakse je onda mozda meni koji se mogu i znam smiriti na ta provociranja, meni koji ipak imam tu psihicku blokadu da se iskalim na svemu i svacemu, jednostavno reci da su i ostali trebali stati, udahnuti, i nereagirati prije nego razmisle... mozda i je lako meni... ali nekad se i sam znam zapitati dokada tako...
no to je valjda ono sto me djelom odreduje, pa ako bude srece, ostati ce tako i dalje... do tada, isprika svima koji i nenamjerno ubodu na krivo mjesto, i uz svu samokontrolu koju se trudim imati, ipak izlajem ili napravim nesto zbog cega mi je poslije jako zao, a neznam ili se nemogu ispricati...
ako me poznajete, probajte me shvatiti... ako se i sami znate naci u situaciji da jednostavno predjete preko necega sto nebi trebali pa vam se takve stvari znaju nakupiti, biti ce vam jos lakse staviti se u moja stopala... a ako ne... pa hebiga, ignorirajte me otada pa nadalje :)

pozdrav svima, izgleda da se vracam u ove vode izljevanja svojih gluposti na neduzne zaslone vasih racunala... nadam se da ce, ako nitko drugi, makar oni ostati neozlijedeni ovom cinjenicom da sam se opet digao iz mrtvih, jer je povelika sansa da ste me u medjuvremenu vec zaboravili... ako ne, svaka vam cast :)

hodam kao kroz gustu maglu, okruzen gluposcu i ludoscu...
hodam, ili sam kao na lancima od trnja voden, dok me zloba i umisljenost guse, kradu mi zrak iz pluca...
noge mi prolaze kroz slomljene snove i nade, koji lagano rezu komade snage, i osjecam kako ih krv lagano boja svojom toplinom...
ne, ne suze mi oci zbog tuge ni boli, nego zbog razocaranja kuda sve to vodi...
osjecam da je blizu kraj, no ne puta...
kraj je meni...
prestajem udisati trulez oko mene, padam na koljena, i tada se ispruzim pokusavajuci ugledati neku laznu nadu kojoj pruzam ruku...
no nije laz...
ruka, koja samo prijateljska moze biti, hvata me i podize, rastjerujuci svo zlo oko mene, trgajuci lance, i daje mi nadu da cu docekati taj kraj, i da na njemu nece vise biti gorcine...
nego slatki, topli kraj...
i da cu ja postati ta ruka koja ce druge voditi kroz njihove boli...

bome me uspavalo tipkanje... i to na pola godine...
i eto sada budenja... naravno da mi se stosta podesavalo u zivotu, ako nemate srece bili ste cak i svjedok ili slucajni slusac tih dogadaja... necu o njima... iako su me i oni, kao i svaki dan, odredili na neki nacin kao mene...
sad na glavnu temu... od 77 postova (ovo je trebao biti 78.) na 42 (tj. 43)... sto se desilo? opet neka greska sustava? ne, ovaj puta moja odluka... ovaj blog sluzio je vise kao nacin da iz glave izbacim kojekakva razmisljanja koja su mi punila glavu, a koja bih inace nakon pisanja samo obrisao i poslao u zaborav... kada sam napravio ovaj blog, doslo je do promijene, i pokazao sam jednu svoju stranu koju nisu mnogi imali srecu (ili nesrecu?) upoznati... ajmo reci vise filozofsku stranu, iako bi bolji izraz bio kreativniju...
otada, na ovaj blog sam na moju glupost objavio i podosta postova koji su imali vise "dnevnicku" svrhu... iako su bili zacinjeni humorom (komentar drugih, ne mene :) ), ipak nisu isli u kontekst koji sam ja zamislio, a na kraju nisam odrzao... sada idem na stare staze...
kad sam kod komentara drugih... i oni su nestali... mojom odlukom. nije stvar nepostivanja autora komentara, nego mi vecina komentara gubi na dojmu jer neznate tko ih doista pise, kakva je to osoba, niti kako se osjecala i razmisljala u trenutku pisanja komentara... neznam, nije mi se to svidjalo... vecinu sam ih obrisao... i svoje... jer najvise su mi upravo moji gubili smisao...
okretanjem nove stranice (nemislim na web, nadam se da shvacate metaforu) odlucio sam se vratiti pisanju mojih misli... za koje sam smatrao da ih nebi trebao objavljivati ovdje zbog toga u sta sam pretvorio svoj blog... moja krivnja... ali sada sam je i ispravio... i zbog te greske dosta tih mojih tekstova koje sam pisao u ovih pola godine je podijelilo sudbinu onih koje sam napisao prije nastanka ovoga bloga... izbrisani su zauvijek...
prestajem raditi takve gluposti jer najvise je meni drago kad procitam sto mi je sve tutnjalo glavom... a drugi? pa ako je nekome ok, dobro, ak ne, 'ko ga tjero da dodje tu :)
a ako bi nesto komentirali, ostaju vam moj mail, icq i msn, uvijek mi je drago cuti tudja misljenja i upoznati nove ljude, a ovo ce samo ici drugim putem...
eto, tolko od mene za sada, nebi vjerovali koliko mi je vremena oduzelo preuredivanje postova jer nisam htio ko nespasen samo ih brisati... pa eto, do sljedeceg posta... a materijala ima, tako da nece opet proci tih famoznih 6 mjeseci... a ako se nekom javlja, javite mi se...
pozdrav svima, a pogotovo onima koji su i za vrijeme moje neaktivnosti uzeli vremena i procitali sto sam pisao, sto me najvise i nagnalo da se vratim ovdje, jer su me neki znali i pohvaliti... pa eto, nadam se da nikada necete pozaliti na tom izgubljenom vremenu...

cyya all peeps

and spread the word...
the bubi is back...
and he ain't gonna spare anybody...

ne, nemam nista pametna za reci...
2 ujutro je...
sjedim na krevetu i slusam na desno uho ac/dc, a na lijevo kako kisa lagano paducka...
i nadam se da cu ovim tipkanjem izbaciti neke misli iz glave, posloziti ostale, i napokon lec i spavat...

bijah u petak na hladnom pivu...
predgrupa je bilo djubrivo... (bila je jos jedna grupa prije djubriva koju ipak zelim sto prije zaboraviti)...
bio je to jedan dogadaj koji je stvarno odisao atmosferom, i nevjerujem da cu ga tako skoro moci istjerati iz glave...
hvala drustvu koje je tamo bilo samnom, i znam da je, po onom sto sam vidio, njima bilo super, ali zahvaljujem im jer meni bez njih tamo vjerovatno nebi bilo i upola tako dobro...
hvala bubbyu, fofiju, feljku, anti/bobi/ciciju/drogi/enrikeu/fifiju/gigiju (jedna osoba, vjerovali ili ne, samo puno nadimaka) i ivani koju sam tada i upoznao.
sutra se nadam da cemo se uspjet svi okupit na kafi u ksetu.
subota je provedena na jednom opustajucem rostiljanju. hvala sestricnama na pozivu, i nadam se da ce se nastaviti medjusobna suradnja u vidu mog unistavanja mesa i pifa :)

sad izdurat jos koji dan i dolazim u orahovicu...
zadnji put kad sam bio tamo, na maturalnoj (u petak) i na jos jednom mjestu koje nezelim spominjati (u subotu), ostali su mi dobri dojmovi... ko da su se sve krive stvari uglavnom ispravljale same od sebe, i vikend je ispao iznadprosjecno zabavan...
a posto se sada ipak ocekuju zabranjeno i jabuka, mislim da ce mi do nedjelje trebati uredaji za odrzavanje na zivotu zbog kolicine zraka koju cu nasilno istjerivati iz pluca i tijela, na zalost okoline, u ritualu kojeg ja zovem mojim "pjevanjem", a kojeg drugi zovu audio-genocidom, i jos kojecega... ali sta se mora, izdurat ce se...
ako sam mogao ostaviti grlo na djubrivu, i onda jos ne zakazati ni na kojoj pjesmi od hladnog piva, onda mislim da stvarno imam dobre izglede...
jos jednom, predobar koncert, koji je poceo u 7 (zanemarimo prvu predgrupu ipak) i trajao sve do pola 11...
can't w8 4 the next...
inace narode, uzivajte mi... osjetim da mi je plan uspio i da oci vec lagano spavaju tako da ovo tipkam napamet (ispricavam se zbog mogucih gresaka)...
i sto reci...
drzite se...
i vjerujte u sebe i svoje mogucnosti...
i nece biti zida koji necete moci preskociti snagom svoga uma...
cyya all

eto, da kazem koju rijec i o jednoj stvarno posebnoj curi u mom zivotu...
znam je otkad i ona zna za sebe, a i duze...
simpaticna je (ma naravno), i uvijek nasmijesena... covjek bi se zapitao koji joj je vrag... ali ako bi je upoznao, vidio bi u kojem zecu lezi grm... yep, spaljena je... nije ko ja, ali ima potencijala, a i dosta vremena da me dostigne, sto nije lako, ali ako za ikoga vjerujem da to moze, onda je to ona.
taj curicak skace iz jedne aktivnosti u drugu, i sve gazi ko da je rodjena s tim. od rukometasice do matematicarke, od recitatorice do pjesnikinje...
rekla mi je da bi ovu pjesmu htjela vidjeti upravo ovdje gdje cu je staviti, i nevidim razloga zasto joj ne ispuniti tu zelju...


Jedan čovjek...

Ima jedan čovjek
koji svakih pet minuta me nasmije,
koji od mene
puno stariji nije.

Ima jedan čovjek
koji napola još uvijek je dijete,
kojega preda mnom,
vrijeđati ne smijete.

Ima jedan čovjek
koji luđi je i od mene,
kojemu bih mogla dati moju krv,
pa da teće mu kroz vene.

Ima jedan čovjek
kojemu biste priznanje za naj-luđaka dali,
taj je čovjek
moj braco mali!


da, dame i gospodo, ta cura je moja seka leona, i zelim joj cestitati njen 11. rodjendan, zelim joj cestitati i zahvaliti sto je jedna od osoba koja me najdulje trpi, ali joj to sasvim savrseno ide, zelim joj reci da je volim, i da to nikada ne zaboravi.

Sretan ti rodjendan Bebi!!!

...banana ima dvije ane u sebi
ananas isto
banananas ima tri ane
limeta ih je izgubila
nebo je plavo a ne crno ili sivo zbog zraka
smedje i crno je kad je oluja
a more je plavo zbog neba
ili zeleno ak ima algi
ili kakano ak je cijev za kakanu vodu blizu
a naranca nestane u hrenovku
i crna boja ima okus po koali
zato jer sunce voli pricati bajke o ljubicastim pohanim vjevericama
zanimljivo
animljivo
animljiv
nimljiv
niljiv
nijiv
ijiv
jiv
ji
j


svaki treci orah ima grickalicu za nokte ispod jastuka i neboji ju se primjeniti ako novine nemaju rubriku maturanata
kad pukne guma mrav odnese jabuku za trinaest i pol zlatnika do rta narandastog ananasa
u okrugloj casi voda radi kockaste mjehurice, a zec je obukao kilt
i zbog tog u pekari nisu prodavali slane jabuke, jer su rekli da su novci dobili krila i poceli ganjat orlove koji nisu imali slamke
i lisce vara na poreznim prijavama
neplaca racune
placa usluge kusanja psece hrane za macke
svakog trinaestog u mjesecu ronioci peraje nose na rukama jer gravitacija gura kamenje u smjeru kazaljke na digitalnom satu bez da cetka cetka cetkastu cetku
a barut pise brojeve lijevom rukom jer mu je desna u dzepu, igra dzepni stolni pikado
dok cikla ne odnese i posljednju tacnu srebrenih tanjura s posvetom zadnjeg covjeka koji se zvao zadnjim
a nije imo para da plati pivo sebi
ni crnoj macki na bijelom plotu zelene kuce crvenog vlasnika oker poker karata
metla mete prasinu sa vrha kasice kobasice za skupljanje donacija palim visibabama
jer ako knjiznica ima stikle onda ovaj svijet nije ravan nego navar
i to je teorija o globalnom zatopljenju prvih marsovskih iglua sa kutovima u ognjistu
jer kako grijat eskime ako cijena impulsa poraste, a na jug odlete zadnje laste, za razliku od roda kojima ispadaju djeca s pelenom za padobran u obliku go...rile. s bananom u ruci. a znate kolko banana ima ana u sebi?





kako volim blogove sa smislom :)
sljedeci post ce biti bolji, obecajem :)
drzite me za... ovaj... da, rijec, sad sam se sjetio rijeci rijec :)
salama i kukuruzni kruh daju fosilno gorivo :)

pozdrav veljku :)

da ispravim nesto i u ovom blogu jer zasluzuje... ovaj post je originalno bio posvecen samo feljku jer njegova bles... ovaj, posebnost me ndahnula na ovakve suvisle izjave. poslije sam ga morao posvecivati i drugima. greska je sada ispravljena. a i jedan komentari je ok pa ga ostavljam iznad sitnopisa. a nasli ste sitnopis, ne?

a i vama svima, koliko vas bez smisla ima :)

sto sitnopis kaze?

dodatak:

rakuni kunu rakove zbog raka kuna.
palme nose lubenice, a kokosi haljine.
spremio sam u torbu borbu trbuhovog bruha i kruha.
zasto vrganj, a ne pecurka?
kuca bez krova, more bez bova, lopta bez duse, ventilator koji nepuse.
sir. topljeni. sendvic. bez kruha. ko kuha?
ma vec mi je kapa puna... tih roza crnih rakuna...
i zebra na tockice...


30.03.2007. 11:09
njoka
Konju. stvarno si konj. ono konju. mislim kako nisi svatija da kakana ima ana u sebi! sve ima ana u sebi. i ana ima velikog. zato sve ima ana u sebi! cak i babe (jer baba je nana nekima, pa vidis sve ima ana u sebi!). I kako nisi svatija da je ovo vapaj postmodernistickog djeteta koje trazi neoromanticku sredinu u sebi da bi moglo pisat pjesme? HA? (iskreno nemam pojma sta sam napisa. samo si konj)






sitnopis kaze da se nebrinete za mene, popio sam danas 3 kave (vau), i faks, i eto gluposti ispisanih... ne, nedrogiram se... i ne, ne uzimam ljekove za moje stanje :)
jednostavno nebi pomogli :)

rekli smo svasta danas...
ono sto nismo htjeli...
ono sto nismo mislili...
poljubi me sutra...

neka sav otrov nestane,
nek sva tuga iscezne,
nek vrijeme stane...
poljubi me sutra...

zivot nije lijep...
jucer me uzasno boli...
danas me u smrt tjera...
poljubi me sutra...

radjamo se sami...
odgaja nas neka sila
koja dala nam je zivot
ali ne odreduje ga
nego kad nam najvise treba
ostavlja nas same...
same, samcate..
da trazimo dio duse koji nam fali...
poljubi me sutra...

zamotaj sve te probleme i nevolje
poput papira isaranoga tuznim slikama
i baci ih u kos proslosti...
poljubi me sutra...

sjedim i gledam u noc...
gledam u zvijezde od kojih svaka je sama...
ali sve zajedno su nebo...
i u toj samoci nalaze snagu da zajedno sjaje...
i budu jednina...
gledam u njih i nadam se...
poljubi me sutra...

sjecanja prolaze kroz glavu...
od rodenja...
tuga...
najlakse se pamti tuga...
tesko je zapamtiti srecu...
ali kako bismo znali sto je tuga, da nemamo srece...
i kako bi znali sto je sreca...
da neznamo tugu...
ja je sada znam...
ono drugo...
zelim vidjeti tebe...
poljubi me sutra..

nestaju...
polako sa neba...
sve, do zadnje..
dan je...
vidjeti cu te...
i reci ti...
poljubi me...

ovako.

sad si bas uzeh trenutak, dva, cetiri, da malo razmislim o svom zivotu...
sve je u djetinjstvu izlgedalo, u neku ruku, "lijepo". ok, unatoc mnogim sranjima koja sam imao, ipak je bila neka doza neobveznosti, cistog uzitka radi uzitka... ucenje je bilo dosta pojednostavljeno, nije se toliko vidio neki konacni cilj toga... sad nije tako. fakultet je bome ogromna odskocna daska za nekog poput mene. zapravo, ne odskocna daska... nego kanta ledene vode, shamar, udarac palicom nasred face, zabijanje glavom u zid... uglavnom, razbudivanje. natjeralo me da stvarno razmislim o nekim stvarima, kao npr. gdje sve ovo vodi...
kao dijete, cilj mi je bio zabaviti se. a ja sam jedan od onih koji ipak zele zauvijek ostaviti dio tog djeteta u sebi...
i razmisljao sam bas o tom sto znaci biti dijete, a sto ne znaci...
rekao bih da biti dijete znaci upravo to, ne razmisljati o buducnosti, o obvezama, nego samo stati i uzivati u trenutku u kojem se trenutno nalazite, ako vam je po volji...
zivot koji bih trebao voditi poslije faksa vidim kao nesto slicno upravo faksu... obveza posla, obveza obitelji, obveza obveze... ali vec vidim nemogucnost da cu se moci cijeli predati tome, bez trenutaka kad cu jednostavno sjesti pred neku konzolu s drustvom, i nabaciti kakve karaoke ili pes ili nest sa prelijepog novog wii-a (ako neznate sto je to, trk na google!) uz jednu primjereno ohladenu gajbicu piva... i jednostavno pustiti dijete iz sebe da se izrazi.
ali cemu sve to? gdje to vodi? posao, zabava...
ne, tu nesto fali.
ljubav. necu sada pisati o njoj.
u glavi mi je trenutno jedna druga stvar usko vezana uz ljubav...
onaj trenutak kada par, neovisno o financijama, i ostalim mogucnostima...
onaj trenutak kada par, voleci se duboko i iskreno...
onaj trenutak kada par odluci napraviti dijete.
dakle, ne pricam o "oh, pukla guma... ajd dobro" cinu...
ne, o onom trenutku kada se odluce spojiti tijela i duse kako bi stvorili najvece cudo ovih nasih besmislenih zivota...
kako bi stvorili novi zivot...
neznam, mozda nije u redu toliko razmisljati o tome, i na taj nacin. i neznam za vas, ali meni tu stvarno postoji nesto posebno...
istina, covjek je tako posebno bice koje svaka budala moze napraviti...
ali ne i stvoriti...
ne, za to morate ipak biti posebni...
i cini mi se da tada sva ta zivotarenja i mrcvarenja dobivaju smisao...
tada zivot dobiva smisao...
i za to ga se stvarno isplati zivjeti...

drzite se.
ako imate problema u skoli, na faksu, na poslu...
drzite se.
ako imate problema u obitelji, u ljubavi...
drzite se.
jer netko ceka.
ceka vas jedno malo bice, koje ce vam odati cast i nazvati vas svojim roditeljem...
ceka vas nesto posebno.
a ako se odlucite i na ponavljanje svega toga, hej, tko vas sprijecava :)

pozdrav svima, i budite svi sretni i veseli i stvarajte djecu, ali savjesno i promisljeno, a ne zato da, eto, ubijete vrijeme :)
heh, stvarajte djecu, dobra fora... mogo bi mi to postat pozdrav, sam da mi se ne odbije u glavu :)

cyya all

imao sam za danas u pripremi jedan, recimo, pozitivan post...
on ce nazalost pricekati...
zasto?
krenit cu ispocetka...
za ovaj vikend culi smo da ce biti koncert hladnog piva tu u pauku. vijest koja nas je razveselila. no to nije trebao biti obican koncert, nego humanitarni. naime, radilo se o koncertu kojim bi se prikupili novci za operaciju Krešimira Malbaše... to je bio samo razlog vise (iako bi netko vjerovatno rekao da ni nema boljeg razloga nego samo ime benda... no dobro) da odemo tamo...
no, danas sam vidio vijest da je Krešimir preminuo usred operacije koja mu je trebala pomoci. ta vijest je stigla zapravo jucer, taman nakon otvaranja izlozbe koja je takodjer imala svrhu skupljanja novaca za njegovu operaciju.
eto, kako se nekada sudbina zna gorko nasaliti s nama...
ljudi umiru svaki dan, zasto sad toliko razmisljam o nekome koga nisam niti poznavao?
jer mi je se sada nekako neshvatljivo cinilo da bi mi isli na taj koncert, tamo skakali i zabavljali se, dok on...
eto...
no, jedno cu ipak reci. ljudi doista umiru svaki dan. i ljudi doista zive i zabavljaju se svaki dan...
bila je to okrutna igra sudbine da mu nesto tako ljepo i veselo ipak nije uspjelo pomoci...
no, Krešimire, nadam se da bi ti bilo drago kad bi vidio koliko bi se ljudi odazvalo na taj koncert... neznam koliko bi ih bilo s cistim razlogom za pomoc tebi, a koliko bi doslo tamo samo zabaviti se... no nadam se da bi ti bilo drago...
neznam sto zapravo reci... osjecam se tuzno, a nisam te niti poznavao... da li je ovo moj pokusaj da sakrijem tu sramotu sto nisam doista niti razmisljao koji je dublji smisao tog koncerta, u kojem sam ja vidio samo dobru zabavu? neznam...
ali znam jedno... mnogi te nisu poznavali... ali mnogima ces nedostajati...

pesimistican sam malo danas? eto, takav mi je bio pocetak dana... onaj post cu ipak objaviti, i to sutra navecer, kada je trebalo biti nesta drugo... bit ce optimisticniji post... jer, kako god pogledali na sve to, zivot ipak ide dalje... za neke... za neke ne...

zbogom Krešimire




mali dodatak nakon preinaka na blogu... u ovom i proslom postu ("...nisam ja kriv, dobio sam inspiracije za pisat gluposti...") komentari su izbrisani zbog gresaka sustava samog blog.hr, a zao mi je jer njih sam htio ostaviti... can't win 'em all...

heh, primjetih upravo da nisam vec duze vremena updateao blog. ok, mozda nekima to nije dugo, ali meni se cini :)
da se ispricavam? ahm... dakle, faks, guzva, nemam vremena... razlog je sto nisam zapravo imao o cemu pisati, a nisam zelio post tipa "jutros sam se ustao i jeo jedan slanac, pa sam otisao na faks, pa sam...".
inace, jedan inside view fera, i opcenito faksa...
ludnica. sto reci?
u petak bijase punk party u mocvari. izorganizirah grupicu slicnomisljenika, i udri tamo...
ludnica. sto dodati?
jucer bijase brucosijada pmf-a tu u domu, u pauku. manja grupica ljudi, ali kvalitetom jednaka. i samim dolaskom tamo naislo je jos mnostvo ljudi koji su odmah pokazali da im je u izlasku samo jedno vazno, a to je dobra zabava. i dobili su je. svaka cast psihomodo popu koji je opet pokazao da su jedni od najvjestijih i najkvalitetnijih zabavljaca za one koji znaju sto je humor... a priznajem da me iznenadilo i jos par bendova za koje nikad nisam ni cuo, a koji su stvarno odlicni. bravo narode! zagreb je odlican bas zbog mogucnosti koje pruza po pogledu izbora zabave koja vam odgovara...
ali toliko o tome.
nemam volje radit reklame. docete jednom i sami valjda ovdje, makar zabaviti se. ako vec nemate drugi razlog, onda dodite makar zato jer vas ja pozivam. i, uzevsi u obzir moje skromne mogucnosti, potrudit cu se maksimalno da vam osiguram dobar provod... ali bolje je ako termin odredim ja, jer nije ni ovdje ipak svaki dan zabava :)

a sad nesta drugo...
ono sto me i inspiriralo za ovaj post, cija me duzina vec sad plasi da se mnogima nece dati procitati ga... ali stas, you win some, you lose some, you read some, you... leave some un-readen :)
danas saznah da cu imati nastavu sljedecu subotu, kako bih jedan petak poslije imao slobodan... nista posebno, ali pokvarilo mi je plan za odlazak doma, jer cu sada biti prisiljen cak 6 tjedana ostati ovdje... a mozda i vise, jer neznam kako cu si iskombinirati povratak prije blagdana...
ali onda sam skuzio jednu stvar. ja sam i ovdje doma. iako sam u drugom gradu, gdje je kolicina ljudi znatno smanjena... kvaliteta je ostala ipak ista. i ovdje sam nasao par... pa dobro, necu ih bas sve nazvati srodnim dusama, ali ipak, to su ljudi koji imaju nesto posebno u sebi, a na njihovu zalost, to nesto je bas ono sto ja i trazim od prijatelja.
tako da sve predrasude o nedrustvenim i zatvorenim ferovcima padaju u vodu... ovdje se mora uciti, istina, ali zato kad dodje trenutak zabave, pokazuju se prava lica ovih ljudi koji zedaju za znanjem koje predstavlja buducnost, za informatickom, ali i opcenitom tehnologijom. narode, da nisam jedan od vas, skinio bih sesir/kapu bez razmisljanja, jer ste stvarno bica koja jedan veliki segment zivota, upravo tu tehnologiju kojoj mnogi pripisuju samo odliku zabave, vi shvacate na novi nacin. go fer!!!
a nadam se da cu i ja pravit vam drustvo na tom putu do znanja sve do kraja :)

ovo sam jednostavno morao napisati o feru, zato jer se to previse vremena nakupljalo u meni bez mogucnosti da izadje van...

a za view o faksu... pa, to ce ipak izgleda morati malo pricekati, jer ne zelim kvariti ovaj moj ionako los hvalospjev feru s nekim budalastinama koje zovem svojim razmisljanjima... ako vas bude zanimalo, dodite za par dana opet ovdje, obvezujem se da cu to objaviti :)

narode, budite mi svi pozdravljeni, ali veliki pozdrav upucujem upravo feru. fakultetu (trenutno) moj, pravi si!

cyya all

u jednom trenutku ste na vrhu svijeta, u drugom otamo padate. u jednom ste zvijezda svog omiljenog filma, u drugom zrtva manijakalnog ubojice/cudovista koje vas ganja, a vi nemate pomoci, nemozete cak niti ispustiti vapaj u pomoc... onda opet, nekada se sjecate dragih vam ljudi i trenutaka, kad ste bili sretni ili tuzni, u drugom trenu predvidate svoj uspjeh ili neuspjeh u necemu...
budite se...
ako ste naglo probudjeni, sansa da ce san ostati zapamcen je mozda cak i veca. a opet, ako ga zaboravite...
odlazite u omiljeni blues.. ovaj, birc ili kafic, ispijate pice po zelji, i tada vas neka poznata slika podsjeti na ono sto vam je kratilo noc...
ili ste mozda u autu, vozite ga/se, i tada vas odjednom zapljusne sjecanje na trenutak koji se nije odigrao nigdje osim u vasoj glavi...
snovi su carobna stvar, bili lijepi ili ruzni. ako su ruzni, sneno stanje ce vam biti ljepse jer necete morati razmisljati o njima, a u slucaju ljepote snova, u njih vjezite zaboravljajuci sve vase probleme, tuge i strahove...
yep, stvarno su carobni. carolija koju neznamo izvesti, ali joj se cesto nadamo. a ako dodje nenadano i razveseli nas, uljepsavaju nam zivot...
sve rijede imam ruzne snove... sve rijede u njima patim i tugujem...
sve cesce u snovima vidim trenutke srece, nade u ljepsu buducnost...
sve vise snovi mi se cine kao doista neki drugi svijet, u kojem nestaju lose stvari...
i sve manje sanjam...
i sve vise zivim zivot, i u njemu pokusavam ostvariti svoje snove...

--mali dodatak samom sebi, dodan nakon sto sam procitao ovo zadnje...

da, a sto kada sanjam nesto sto ne bih trebao? ...

[ovo je pisano u jednom od "onih", krivih trenutaka, a nastavlja se na proslu "pjesmu", kad sam uspio samom sebi priznati koliko sa obicnim osmjehom skrivam stvari... prvo sam mislio da je necu objaviti niti pokazati ikome, no ipak, neka reakcija koju je to probudilo u meni... eto, ipak ce osvanuti na netu, ako nista drugo, kao podsjetnik. svi imamo proslost, zar ne? i tesko ju je zaboraviti, jer, na greskama se uci, ali koliko god neke greske bile slatke pa ih ponavljali, jednom mora doci vrijeme da naucimo da guranje ruke u vatru bas i nije najisplativija investicija...]

lazem dok se smijem...
ne lazem namjerno...
ali lazem...
jer se smijem...
smijehom pokusavam reci da sam sretan...
i lazem dok se smijem...
ali nerazmisljam o tom smijehu...
jer da razmisljam, znao bih da nisam sretan...
jer znam da sam samo s tobom bio doista sretan...
i da se sada smijem samo da lazem...
sebe, druge...
da lazem da sam sretan...
a nisam...
jer fali mi moja sreca...
koju sam s tobom imao...
ali lazem...
jer ti nisi bila sretna...
jer da jesi, bili bi sretni zauvijek...
i smijem se...
ili lazem...
da sam sretan...
a nisam...
da si bila sretna...
a nisi...
jer kod drugih si trazila srecu...
i smijem se da svi vide...
kako lazem...
jer nisam sretan...


[i sad sam, po tko zna koji put, odlucio okrenuti novu stranicu u zivotu. ali vidi vraga, sad me i ide. napokon opet mogu biti sretan ne zbog toga da prikrivam tugu, nego zato da budem sretan. yehey. pozdrav svima, nadam se da se vidimo u bluesu :) ]

ponekad, i smijehom mozete lagati...
jer mozete se smijati...
ali ne otkriti cemu se smijete...
ili kome...

ponekad, najljepse zna biti smijati se samom sebi...
uvidjeti svoje greske...
i ne ocajavati zbog njih...
nego im se slatko nasmijati...

ponekad, smijehom bjezite...
od svih ruznih i tuznih stvari koje vas okruzuju...
a vi radite zid koji vas skriva od toga...
i umjesto vas trpi svu bol...

ponekad, najteze je nasmijati se...
jer nemate razloga...
jer je bol jaca od svih vasih osjecaja i nadanja...
jer vas i smijeh boli...

ponekad, zapitam se...
smijem li se ja s drugima...
ili se smijem samom sebi...
jer kad zatrebam neciji osmijeh da me razveseli...
nema ga...
a ja se ipak smijem...


"smij se i cijeli svijet smijati će se s tobom. plači, i plakat ćeš sam."

eto, i to rijeseno. jos jedan rodjendan je upisan kao recka u mom pamcenju. ma vraga, bljak.
evo par zanimljivih (kako kome) sitnica, medju kojima i isprika samom sebi sto nisam sad pisao vec 11-ak dana...
taman kad se treba desit kakva glupost da mi snizava raspolozenje, desi se. tog pravila nisam ni sada bio posteden. mnogi faktorcici su se skupljali, sve dok nisu napokon (1) kulminirali ovaj vikend i (2) uljepsali mi zivot. prvi dio ove zadnje recenice je istina, dok je drugi dio sarkazam. yey.
komp mi je u banani. istina, nije mi toliko bio potreban u zadnje vrijeme, ali kad god mi zatreba, sretan sam ako mi radi pola sata. da li se meni da rjesavati njegove probleme? noup. zato je tu plejka da me rijesi muka u vezi zabave, a muke u vezi piskaranja bloga i bilo cega drugog vezanog za komp ostaju za neka druga vremena da se srede...

ma, neda mi se dalje kukati. samo cu reci jednu stvar o osjecaju rodjendana. znate ga? ok, ima raznih ljudi, oni koji se osjecaju potpuno sretnima, i onih koji za rodjendan postaju lagane flegme... ja sam bio ova druga skupina. od 18. rodja, vise nemam taj osjecaj da sam stvarno i napunio nesta vazno (mislim na godine, perverznjaci i perverznjacice). 18 je stvarno nesto kao "sad napokon zakonski smijes ovo, pa ono, pa ovo, pa...". ostalo jednostavno vise nije tako. valjda zato jer je sada predjena ta dobna granica, postavljam si u zivotu druge "vazne" ciljeve koje treba ispuniti. i zato ne pridajem vaznost na te "jos jedna godina vise ovog prekrasnog zivota je iza mene..." detalje.
bah, odradio sam bitno. rekao da mi je bio rodj. vi koji ste me se sjetili, hvala. vi koji niste, ajd, nema veze. vi koji niste niti znali da mi je rodj, nebrinite, ne propustate nista vazno.
ali, jedna stvar. kad krenete odredenim stilom zivota, znate i sami da samo cekate ovaj rodjendan, pa onaj, pa ovo slavlje, pa onaj datum, pa... da bi skupili drustvo i zveckali bocicama. tako ce i ovo biti. cim mi femili spakira kufere, napravit cu jednu reprizicu nove godine (eh, ta dobra stara nova godina...), koja se sad nece zvati "proslava nove godine" nego "proslava mog rodjendana", ali princip odrade te proslave ce biti isti. zvec-zvec bocicama :)
i jos jedan mali detaljcic... jeste li probali ozujsko freshhh? u ogranicenom izboru piva koje imam ovdje, moram priznati da me je to pivo iznenadilo, te je cak zauzelo mjesto uz dobro staro karlovacko. pivo mi je zaista odlicno. nije guiness, nije velebitsko, ali je ipak odlicno. a ni 5% nije bas za bacit. tople preporuke da probate, a ako se u skorije vrijeme zaletite do bluesa, dopustite da vas i pocastim jednim primjerkom :)

ajd ljudi (i ostali), zabavite se, ja idem bacit koje ravnanje faca uz pomoc starki i zida u def jamu... cyya!

upisao faks.
sto dodati.
osim...

YUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUPIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIII!!!!!!!!!!!!!!!!!!

stvarno slikovito i prepuno detalja, a? :)

simbolican naslov, a? :)
sutra mi ide prijevoz rano ujutro, i spavam kod frenda u zg-u, pa sam sad odradio zadnje pripreme prije odlaska...
ok, jos moram i poljubiti svoj dragi ps2, koji je izdrzao danas rad duze nego sto je inace zakonom dopustena satnica+prekovremeni+rad nocu... a noc je tek pocela :)
sto reci... sto sam odvjezbao, odvjezbao sam. rezultati su bili pozitivni u vezi upisa, ali posto sam ovaj tjedan (zapravo, sve do vikenda) imao srece, to me malo plasi... daklem, ocekujem da ce me snaci kakav bliski susret s kakvim sleperom... ili makar meteorom ;-P
da zakljucim:
srijeda u 09:00 pocinjem. pisati.
srijeda u 12:00 prestajem. pisati. (iako je za ocekivati i neko vrijeme prije, ali eto, sad cu se ipak i potruditi :) )
srijeda u 12:01 pocinjem. udarati po velebitskom.
srijeda oko 15:00 prestajem. udarati po velebitskom.
srijeda oko 15:01 pocinjem. traziti se po listi.
srijeda oko 15:30 prestajem. traziti se po listi. (ili cu se valjd naci, il ce mi vec neko pomoci :) )
srijeda oko 15:31 nastavljam. udarati po velebitskom. i necu stati, neovisno o rezultatima :) <----(naravno, bilo bi ljepse da su pozitivni)
srijeda u 23:59 promjena. mog zivota. i opet, nadam se prema pozitivnom :)

dovraga, koliko sam srijeda napisao. da sam znao da cu toliko, copy-pasteao bi ih. al ko sam ja da se sjetim copy-pasteat tu rijec, srijeda... (evo je opet, dovraga)

i tako. uzivajte mi narode. ja se probam sjetit javit vam kak je bilo (makar onima koje bude zanimalo, a broj imate da pitate ;) )
eh, da, znam da sam rekao da bi sljedeci post trebao biti o "igricama", ali ovo me preduhitrilo... so... ima vremena :)

ajte, cyya svima, i sretno vam na prijemnima!!!


jedan ostavljeni komentarcic...

11.07.2006. 00:06
party-up
neć ti držat fige. to donosi nesreću. zato ovak:
slomi nogu, slomi rebro, iskrivi kičmu, zapni pa padni, ubodi se na tramvaj, crkni od smijeha, prolij pivo po domovnici, uđi u krivi bus, onesvjesti se na prijemnom, daboog da te uvatili sa šalabahterom i isterali!

subota. nakon podosta vremena, nisam radio. i naravno sve je opet tu doslo...
cijelo "drustvo" se razbjezalo. ovaj s curom, ovaj s drugim drustvom, ovaj... ma, uglavnom, poanta je sljedeca: sjetio sam se zasto sam uzeo posao kao konobar. drustvo mi ostaje jedno te isto (osim onoga koji ode oko 1-2), a musterije su dobrim djelom iste, i zabavne... i nemoram gledati kome cu uputiti dvije rijeci da si prekratim vrijeme, uvijek nekog ima...
sad sam mislio, dosli su moji mulcici sa ekskurzije iz spanije, i bit ce fora slusat sta im je sve bilo...
ali ne...
ja sam vec u 2 doma... da, 02:00 sam doma... a tad sam inace tek znao pokusavati prve korake odljepljenja od shanka... tuzno...
ipak, eto. u srijedu mi je prijemni. u utorak odlazim u zagreb. u ponedjeljak dobivam dugo zeljeni (eh, da se i meni neka tako dugo zeljena zelja ostvari...) ps2. danas (tj. u nedjelju) ucim. i vracam zivot u normalu. i jedva cekam taj faks (mislim, moram ga upisati, ne? :) ) pa da me nepati sve to sto mi sad smeta... i to sto nemam koga iz drustva gledati, ali i to sto mi se oci na tren (tren, ali predugi tren, kao godina dug...) zadrze na krivom mjestu. i onda laku noc sviraci...

ma, dosta pesimizma i realizma. ovako:
a) idem u srijedu na prijemni. isti dan dobivam rezultate. a kad upisem, nevjerujem da cu odmah moci podijeliti tu sretnu vijest s vama, sta je da je :)
b) nastavljam s konobarenjem dok ne krenem na faks koji cu u srijedu upisati. tako nece biti takvih mojih psihickih problema s razbjezavanjem ljudi koji su mi dragi, nego cu fino misliti na posao i sve ce biti lijepo.
c) jedva cekam da krenem na faks pa da budem u mogucnosti uzivati u jednom i jedinom okusu velebitskog piva... postoje jako losa piva, losa piva, piva srednje kvalitete, dobra piva, odlicna piva... i postoji samo jedno velebitsko, koje nebih niti nazvao pivom nego ambrozijom, vocem/picem bogova...
d) i ova zora je bila lijepa, kao i sve druge, a samo jednu cu docekati dok mi nedodje plejka, i jedna od najboljih igara ikada: metal gear solid 3: snake eater... (primjetite da sam upotrijebio izraz "igre", a ne deminutiv "igrice" koji mnogi koriste... o tom ce mi vjerovatno i biti sljedeci post, ako mi ne uleti nesta drugo pod moju plavu grivu :) )
e) odsad pazim gdje saljem oci, i kuda upucujem svoje poglede... necu vise raditi greske i to je to.
...
...
..
..
.
.
xyz) budite mi veseli kao sto sam sad i ja kad sam sve ovo istresao iz prostora koji cuci medju moja uha dva :)
cyya all :)

otkad radim (ustvari, otkad i piskaram na ovom blogu), dobio sam najvise komentara na jednu stvar... i to komentara koji su po meni osnovani na krivom pretpostavci...
sjecate li se onog mog posta "...izvjestaj s druge strane shanka..."?
30.04.2006., da vam pripomognem...
daklem, pri kraju tog posta sam napisao sljedece: "kojima bi mogli pomoci vasim konobarima, a samim tim i vama samima, poboljsavajuci njihovu produktivnost, smanjujuci svima stres, a samim tim i poljepsavajuci svima vecer. ok, mozda ih se i necete sjetiti vec sljedeci vikend cim popijete par casica, ali tko zna, na duge staze mozda vam nesta i ostane u glavi..."... primjecujete li rijec "savjeta"? ne? pomoci cu vam...
rekoh (tj. napisah) SAVJETA!!!
dosta je ljudi komentiralo ovakvim rijecima "a, ti pises pravila kak se treba ponasat, kak ti mos to radit, sram te bilo, ja bi dudu da dudam...", a bilo je i manje zanimljivih komentara koje necu pisati ovdje...
daklem...
ja NISAM napisao pravila, nego SAVJETE, dovraga :)
iako su neke od tih stvari i dio kulture (najvise broj 8, ono sa zvakama...), nitko nece uzeti pusku i tjerati vas da se tako ponasate, ili cak van iz birca/kafica/krcme/gdjesevecokupljate...
zato, procitajte malo bolje, ja to nisam napisao da bi nekom propovjedao, nego jednostavno sam istaknuo neke stvari za koje sam primjetio da se dogadaju u povelikoj kolicini, u nadi da ce oni kojima su konobari i dragi (daklem, ne samo da kazete "on meni dobar konobar", a zapravo ne fermate nikoga ni 1% pa vas bas briga tko vas posluzuje) mozda prihvatiti koju tu tocku pa im mozda nekom gestom cak i pokazati to da su vam dragi...
i opet, nitko vas na to ne tjera...
ali nemojte me krivo shvatiti zbog onog sto ovdje pisem...
ja vas netjeram na nista, ja vam samo ukazujem na nesto sto inace nebi niti primjetili u vasem vlastitom ponasanju, a nekome to moze puno znaciti ako se primjeni u vecoj kolicini...
ali ima toliko stvari koje necete vidjeti ni u svom ponasanju prema drugima, tako da se sve ovo moze slobodno ignorirati i nikom nista...
i svaka cast onima koji su taj post ipak i prihvatili, i stvarno nesto i (pozitivno) promijenili u svom "on_mi_je_najdrazi_konobar" odnosu :)


i da, jos jedna stvar... sada kada su upisi takoreci pred vratima, netko se i odlucio progovoriti na glas o necemu o cemu se dosada samo saputalo...
privilegirani upisi djece branitelja. pa ako vas zanima nesto o ljudima koji (prema meni, opravdano) sebe smatraju zakinutima zbog ovog, jos jednog u nizu zakona koje nasa vlada donosi nerazmisljajuci o posljedicama, posjetite ovaj link.

cyya svima

razmisljam da se prebacim s ovog bloga.
dovraga, napisem post, i ode taj post 3.p.m.
nema ga.
nestao.
mozda i bolje, zato jer sam samo tugovao zbog danasnje igre, i kojecega.
pa i bolje da ga nema, zato jer necu onda jednoga dana vidjeti kako sam tuzan bio. valjda ce to nestati iz mene.
ali evo nesto, sto sam napisao nakon tekme s brazilom, nadajuci se da necu objaviti...
toliko o mojim nadama...



ah, kako je lijepo sad kad su naslovnice obojane u boje nase repke, i kada svi zajedno u isti tren skacu i vicu, navijaju, opijaju se i zabavljaju...
istina, mozda zato spominjemo familije nasih igraca svaki puta kad ljudi pogrijese, lupajuci nogama s mislju da bi mi bili bolji...
i dok je naslovnica okupirana, besposlene branitelje cemo opet gurnit u kakav kutak crne kronike, negdje izmedju sirotinje, samoubojstava (a mozda i u njih), tamo ispod muzeva koji tuku zene...


ali priznajem da me jedna stvar danas ugodno iznenadila. neznam koliko vam pamcenje, a i opce znanje seze, ali rijec je o orahovackom jezeru...
sjecam ga se jos kao necega sto je licilo na baru...
sas, gnjurci...
sada je jezero pretvoreno u nesto sto izgleda kako ogromni bazen. netko tko me dobro pozna pomislio bi da se necu slagati s tim izgledom, ali iznenadilo me to sto izgleda ko da neko neki vrag napokon i radi u prokletoj orahovici...
mozd se ipak nadje i jedan razlog zbog kojeg cu na tren pomisliti da mi bude zao kad se budem selio iz orahovice... a mozd i ne...

idemo hrvatska!!!

a ja se nadam odlasku u irsku...

...koliko vec dugo? sedam dana? osam? devet? dovraga, odustao je od brojanja...
...odustao je zato jer od dana kad je dosao, iz suprotnog smjera je dosao gusti crni oblak...
...i od tada lije ko iz kabla...
...a on sjedi u prokletom blatu...
...cini li mu se ili on tone u to isto blato? kao da sto vise kisa pada, to vise on odlazi pod zemlju...
...zapravo ne pod zemlju, nego u blato...
...u to jebeno, prokleto blato...


...ali ne mice se...
...da se mice, vjerovatno bi utonio jos brze...
...ali ne mice se...
...osim katkad...
...da lagano provjeri da li jos moze micati noge...
...i uvijek je sve u redu...
...za ruke zna da su mu u redu...
...kada osvane, zatim kad sjene stabala medju kojima je bio na brdu skliznu na njega, i kada bi polako vec nestajalo svjetla, s pogledao je kroz ocev dalekozor provjerio u daljinu...
...i nikada nista nije bilo...
...nista osim blata...


...prolazili su dani...
...u zoru i u sumrak je s lijevom rukom ubacio u usta paketic hrane u usta...
...iako mu se nije cinilo da je to hrana...
...valjda nekakav splet tvari koje su mu trebale pomoci da izdrzi...
...okusa stiropora...
...ako se dobro sjecao kakav okus stiropor ima...
...ali nije mu trebala ta hrana...
...za zedj se brinula kisa koja je nekako preko travki padala ravno po licu...
...pustao je da mu kapi klize u usta...
...nije osjecao zapravo nista...
...niti glad, niti zedj, niti hladnocu...
...niti da li stvarno tone u blato...


...osjecao se nekako zrelo...
...a nije to bio...
...ne sa svojih osamnaest godina, jedanaest mjeseci, i...
...koliko ono dana?
...pa mozda mu je i rodjendan?
...i tko zna sto su mu kupili da mu poklone kad se vrati?
...jer je znao da ce se vratiti...
...i da ce izaci iz blata...


...sto je sve jos imao kod sebe?
...kamuflaznu opremu nije...
...prekrio se s mahovinom, stvarajuci pravi dojam panja...
...ili kamena...
...ili...
...hrpe blata...


...ocev dalekozor...
...hrana...
...dvije prazne boce s vodom koje su plivale u...
...blatu...


...vojni snajper...
...dobio ga je kad su napokon dosle nase snage pripomoci im...
...i metaka dosta da skine sve koji naidju nepozvani...
...i par gljiva...
...ubrao ih je putem...
...a znao je koje mu trebaju...
...sjecao se jos kad je s bakom brao gljive...
...pokazivala mu je sto su vrganji, sto muhare...
...i pokazala mu je koje su one prave, koje uvuku vraga u galvu...
...njegova baka...
...i djed...
...pitao se jesu li patili?
...te noci, samo odjednom je profijuknilo zrakom, i cula se eksplozija...
...granata je srusila njihovu kucu...
...spavali su valjda...
...nije cuo zapomaganje dok je bezuspjesno pokusavao kopati po rusevinama, ne mareci za ista drugo osim da im pomogne...
...nisu zapomagali...
...jer nisu mogli...
...ili nisu htjeli...
...jer su znali da im nema pomoci...
...i lagano su sklopili oci...
...i utonili u vjecni san...
...i pustili da ih proguta blato...


...iz sna trgnula ga je zraka sunca koja se odjednom probila...
...kisa je stala...
...to je taj dan...
...iz dzepa je izvukao gljive...
...progutao je par komada...
...znao je da dolaze...
...osjecao je to...
...svijet se lagano usporio...
...okom je mogao promatrati kap vode koja pada s drveta...
...izgledalo mu je kao da pada minutama...
...satima...
...ali ne u blato...


...blato je pocelo nestajati...
...sunce ne pocelo izvlaciti vodu iz svega...
...da, to je bio taj dan...
...osmijeh mu je prosarao lice...
...neprirodan osmijeh...
...vidio je, prvo jedan dzip...
...pa drugi...
...i jedan jugo...
...isli su lagano, a oko njih grupa...
...toga...
...toga sto nije mogao nazvati ljudskim osobama...
...pjevali su neke svoje "pesme"...
...i isticali proklete petokrake...
...i tada se to dogodilo...
...prvi dzip je zapeo u blato...
...rasirio je jos malo osmijeh, a tada je nestao sa lica brzinom kojom se i pojavio...
...zazmirio je na jedno oko, a drugo je prislonio na okular...
...i...


...jedan...
...dva...
...tri...
...sad nisu drzali svoja prokleta tri prsta u zraku...
...ne, sad su svi padali...
...padali su u blato...




[pozdrav svim hrabrim mladicima i starijim ljudima koji su stali na prve linije braneci nasu zemlju zbog srca, a ne zbog novca...
i svima onima koji nisu uspjeli docekati da ju vide slobodnu...
mozda i na njihovu srecu...
jer ne vide kako nekada izgleda kao da tonemo u jad i bijedu, a pogotovo branitelji...
kako nam drzava nekada tone u blato...]




[eto, iz nekog pozitivnijeg, u malo negativnije raspolozenje... dolje vam je taj jucerasnji, "pozitivniji" post...
al sad je negativno stanje u meni...
valjda zato jer sutra imam pismeni iz engleskog, a gramatika mi nikad nije bila draga, za razliku od samog jezika...
al bit ce ok sve...
nakon toga cu na jezero, a navecer raditi, i to ce iz mene izbiti ovu zlu krv...
i upisat cu i zavrsiti faks, pa i ozeniti se, imati copor malih andjelcica i vrazicaka, i zivit sretno do smrti...
il se makar tako nadam :)
cyya]

...ali ja bih dodao "raditi jos bolje greske" :)
pa ak se neko slaze... ;)


i ovdje ostavih komentare...

15.06.2006. 23:18
jelena
oh, fala na podršci.
a slažem se s ovim, u smislu da kad jednom počneš...
najteže je prvi put pogriješit...
a onda... ne možeš prestat.
da.


15.06.2006. 23:43
the_bubi
nemozes...
ili ne zelis...

...i pitam se...
...zasto sam upravo tu, pred njima...
...pred tim vratima...
...i zasto bas ta vrata...
...i tko je s druge strane vrata...
...ili sto...

...stojim i dalje pred tim vratima...
...bas tim vratima...
...pokusavam se sjetiti...
...jesam li vec bio tu?
...i sto sam nasao?
...tko mi ih je otvorio?
...kako su znali da sam pred njima?

...i stojim pred tim vratima...
...bezuspjesno trazim neki znak...
...da nisam sam...
...znak nekog svjetla s druge strane...
...nekog zvuka...

...ali nema ni svjetla...
...a ni zvuka...
...samo tisina dopire iz njih...
...i mrak...

...samo malo...
...pa nije mrak...
...ali nema ni svjetla iz tih vratiju...
...pa kako onda...
...zasto...

...tada shvacam...
...svjetlo dopire iz mojih ociju...
...moje oci daju svjetlo tom mraku...
...daju svjetlo, i traze svjetlo...
...svjetlo iz vrata...

...stojim pred tim vratima...
...zasto se ne otvaraju?
...jesam li pozvonio?
...ne, nigdje nema zvona...
...samo bi pokvarilo tisinu...

...jesam li pokucao?
...neznam...
...nevjerujem...
...jer strah me pokucati...
...jer ako mi otvori...

...stojim...
...pred vratima...
...pruzam ruku...
...hvatam kvaku...
...nemam snage da otvorim...
...i tada...
...osjecam...
...kao da nesto vodi moju ruku s druge strane...
...daje joj snagu...
...i otvara...

...a s druge strane stoji ona...

...i shvacam...
...da nisam ja stajao vani...
...nego da su ta vrata zatvarala mene...
...i sada mi ih je ona otvorila...
...i izlazim u svijet...
...i izlazim s njom...
...i izlazim...
...i zivim...

S DRUGE STRANE PROKLETIH VRATA, KOJA SU ME ZATVORILA I ONEMOGUCILA ME DA OSJETIM TOPLINU I SRECU, KOJA SU ME ZATVORILA OD SAMOGA SEBE I NISU MI DOPUSTALA DA ZIVIM ZIVOTOM KOJIM ZELIM ZIVJETI

...i zivim...
...s LJUBAVI...



[][][][][][][][][][][][][][][][][][][][][][][][][][][][][][][]
eto, opet s krova garaze gledam sunce kako lagano izlazi. lijep prizor. i usput piskaram. zato sam i uzeo produzni od par metara pa da mogu pisati kad god zelim :)
pa, ako ima koja greska, nemojte se ljutiti, ispraviti cu je kad dodjem do kompa. kad sunce izadje. a onda cu prestati razmisljati o ljubavi i svemu drugom sto trenutno nemam u zivotu. i prebaciti cu misli na maturu, i prijemne... i neznam koliko cu dotada moci pisati ovakve stvari... nadam se da hocu, ali tko zna... uzivajte!! cyya
[][][][][][][][][][][][][][][][][][][][][][][][][][][][][][][]

ili tako makar kazu oni koji ga nisu probali. ili su ga probali, pa su ih uhvatili. pa se sada vjerovatno prave da nisu probali. ili gule krumpire u zatvoru.
je li to stvarno tako?
sto je zapravo zlocin? kada u glavi pomislite na nesto sto se definira kao "lose", da li je to odmah lose? npr. recimo da pomislite da bi nesto ukrali. ako to ukradete, za vas to nije zlocin. ok, mozda je ako imate savjest. ako nemate savjesti, nemate ni problema. dok vas ne uhvate. tada to postaje kriminalna radnja, i odgovarate pred zakonom. no ako vas ne uhvate... problem ostaje na osobi koja je bila opljackana... a takvih ce uvijek biti, zeljeli to oni ili ne...
prema meni, najveca kradja svih vremena (ok, ovih modernih, ranije su covjeku druge vrijednosti nesto znacile u zivotu... sada drustvo propagandira novac, novac, naftu i novac) dogodila se kada je jedan simpatican (iako sada pomalo omrazen) mladic ukrao ideju... da, ideju. ideje su te koje danas poticu novac. a pitate se koja je to ideja, i od koga je ukradena? "zrtva" je steve jobs (celni covjek trvrtke apple, koji, ah jadan, ima placu od samo jedan dolar godisnje... da, dobro ste procitali, jedan dolar. to mu je trebalo da ima pravo na zdravstveno i slicna osiguranja :) ), a ideja je grafiski operativni sustav. ring a bell? ak ne, evo imena lopova: bill gates. yep, dobro ste procitali. najbogatiji covjek na svijetu obogatio se kradjom. zanimljivo.
ajmo dalje. ali ne vise o kradji. na cemu je pocivala snaga rimskog carstva, jedne od najmocnijih, ako ne i najmocnije tvorevine u povijesti? pa, naravno, rat. ubijanje. kradja. robovi koji crnce (zapamtite ovaj pojam) za njih. ali kad su se granice prosirile, ratovi stali, propalo je i carstvo, koje se okrenulo unutarnjim problemima. i arivederci rimljani. not nice knowing you.
u zadnjih 100 godina (50 godina vise-manje) imamo jos jedan lijep primjer zlocina. i to jednog gadnog. sto nam je najvaznije, osim naseg zivota? sloboda, naravno. sloboda da se hranimo, da pijemo (vec vidim kako su vam se oci zacaklile kad ste ovo procitali ;) ), sloboda govora, sloboda ljubavi, sloboda slobode... i sada pitanje: tko je, u maloprije navedenom razdoblju, imao najvise koristi od oduzimanja slobode? *bling-bling-bling* (sarena svjetla i zvukovi se pale zato jer ste dali...) TOCAN ODGOVOR!!! da, amerika nam ljubljena najdraza. ajmo tu otpocetka.
dosli stranci u ameriku. poceli ubijati. kako aktivno (akhm, puske, pistolji, macevi, topovi...), tako i pasivno (bolesti, bolesti, bolesti, i tako dalje... ipak jadni domoroci nisu nikad imali problema kao sto su oni iz starog svijeta). i istrijebise oni domoroce. pa se onda rjesise sve moguce povezanosti sa kontinentom s kojeg su dosli, odredise si prostor za zivot. sto sad? pa, kad smo vec tu, ajmo nest i napravit od sve te, sada prazne zemlje...
ali rad je tezak, nije li? eh, da je naci negdje neku jeftinu radnu snagu koja bi crncila (vidi, opet taj izraz) za njih... nista, dizi sidro, pravac afrika, nakrcat se pripadnika nigroidne rase, pa nek oni crnce (crnci-crnce... ima neke povezanosti u tim pojmovima...) za njih.
i eto. sva sreca (kako za koga) da su afrikanci bili vrijedni, pa su digli ekonomiju. onda je
bio kao neki rat za oslobodenje, no sta onda, sad su se vec ojacali. i nece se vise peckati
medjusobno. pa najbolje da onda krenu zariti i paliti drugdje, prvo se osiguravsi da ih niko ne zajebava dok oni zajebavaju druge (niste bas vidjeli neke americke vojnike na haskom sudu, zar ne? za one koji neznaju, to je zato jer su sad natjerale... ovaj, oprostite, "nagovorile" zemlje nato pakta da se njihovim vojnicima ne sudi ni za kakve zlocine... meni vrlo zanimljiva cinjenica), i onda krenuli kao u onoj staroj narodnoj poslovici "kruhom za naftom". go ameri!!
lijepi primjeri, a? ali eto, da se malo ogranicim od takvih globalnih primjera... ne, necu ipak krenuti o tome kako su se neki zacudo obogatili za vrijeme rata koji se kod nas odvijao... a tu bi bome bilo materijala... ali okrenuti cu se sad necemu drugom. kad vam padne na pamet na pamet zlocin, sto vam jos dodje u glavu osim toga? zarada, uzitak, strast, iskusenje, opasnost... hm, osim zarade, skoro kao seks :) (ok, i u seksu se znaju nekada "zaraditi" neke stvari, no vecinom ih se ne zeli :) )
ali da, uz zlocin se nekad povezuje i policija... murja... plavci... cipelici... ma, ima tih izraza. no kakva je njihova ucinkovitost?
neznam za vas, ali ja se svaki puta osjecam neugodno kad ih vidim. bez obzira o situaciji u kojoj se nalazim, pijuckao kavicu nedjeljom popodne u bluesu, ili se setao sa vrecom pifkana, ili... uglavnom, uvijek neugodno. ali nebi li ucinak trebao biti drukciji? nebi li se mi, kad su nam oni u blizini, trebali osjecati sigurnije? cudno...
istina, mozda je stvar i u tome sto razne pljacke, ubojstva i slicni slucajevi ostaju nerijeseni, dok oni mogu ganjati klince koji skupe 10kn i kupe si neku novu igru, film, ili vec po zelji. da, to je ocito lakse. iako, nekad kad prelistam novine, vidim jedne te iste brojeve ljudi popularno znanih kao "pirati", koji nude igre po vec spomenutih 10 kn. ili su to mozda stvarno jeftini originali, pa se njih nemora loviti?
eh, da, a cini se i da je lake droge (koje mnogi drogama nebi niti nazvali) lakse maknuti iz opticaja nego one teske koje od ljudi stvarno mogu napraviti bezivotne olupine...

dakle, gdje sam stao? ah, da... kradja, ubojstva, teske droge, izrabljivanje jeftine radne snage, oduzimanje slobode...
sve nacini kako doci do novaca. treba samo paziti da vas ne uhvate, je li? onda nevalja. ali ako ispunite taj uvijet, mozete zivjeti lagodno do kraja zivota... tog lijepog, nepostenog, no zato novcanicama podmazanog zivota... i ne nuzno laznih novcanica, ali mozda malo prepranih :)
i evo male preporuke, par stvari koje vam mogu pokazati kako je dobro biti los...
gospodar rata - film, glume nicholas cage i jared leto.
sin city - ukratko, lud film.
lobo, znan kao i the main man - lik iz stripa, koji je imao i ekranizaciju u crtanim filmovima. prejeben pojedinac. morate procitati ili vidjeti nesto od njega. jednostavno morate.
ludi za oruzjem, farenheit 9/11 - oboje dokumentarci koje je rezirao michael moore. doticu se nekih stvari koje su pred nama, ali ih nezelimo prihvatiti.

ma, ima ih zapravo na tisuce. nemogu ih se niti sjetiti svih. ovih par mi je samo stvarno ostalo u glavi. a vi trazite dalje, nije tesko naci :)

i za kraj, procitajte opet naslov. ja jesam. i zapitao sam se, da nije to mozda rekao netko ko se bome obogatio zlocinom, i na taj nacin je htio poplasiti konkurenciju? sto god da je, znam samo jedno... dobijem li priliku da napravim nesto cime cu pripomoci sebi, s tim da necu odmoci nekome drugome... makar bilo ilegalno... ako me ne uhvate... ja nemam problema :)

(ok, s ovim bih mogao postati sumnjiv ako adresa ovog bloga zavrsi na krivom mjestu, ali ionako me znaju sumnjiciti za razne gluposti, pa ne bi bilo prvi puta :) )

cyya all



evo jednog posta na kojemu sam ipak ostavio komentare...


01.06.2006. 14:50
tijana džubre
"sloboda da se hranimo, da pijemo (vec vidim kako su vam se oci zacaklile kad ste ovo procitali ;)" :D
ovaj... što se tiče onog s policijom. činjenica je da murija naganja klince koji se rolaju po cesti, voze bicikl bez kacige, koji malo glasnije pjevaju u parku uz zvuke gitare, prelaze cestu na mjestu koje nije određeno za to... umjesto da se bave nečim ozbiljnijim... i onda se čudom čudimo kad murija ne skuži da je dečko kojeg su napali jer je bokserom udario po staklu u jednom trenutku bacio bong iza leđa... bokser ni ne skuže. i ne padne im napamet pretražit dotičnu osobu. strašne su to stvari... glavno da murija jede burek. jebe se njima.

nama još bolje :D


01.06.2006. 16:27
Mad World
Ne treba generalizirat, postoje dobri i loši ljudi, tako i dobri i loši policajci. Pod ovim "lošim" mislim na one iskompleksirane idiote koji misle da su iznad zakona koji "provode". Dovoljno je da malo drugačije izgledaš od okoline i evo već su tu plavci da ti pokvare zabavu. Zašto nekom smeta cuganje i slušanje glazbe (umjereno, ne) u parku? Mene će zaustavit i pretražit a nekog drugog "normalnog" neće ni pitat za osobnu... Sreća za nas da policija okolo hvata napušene klince a onaj "čiko koji tuče ženu" i dalje radi šta mu je volja. Živjela korupcija.


04.06.2006. 01:07
Admiral Pauss
jobs i gates su ukrali ideju od xeroxa. ona firma koja je slavna po fotokopirkama. imali su covjeka unutra. kao i misa. da ovo sta svi gonite i klikate sa to je xerox izmislio i stavio u ladicu kao 'zanimljiv ali neisplativ koncept' kao i graficki operativni sustav :) ostavljam te sa jednom staronarodnom. mali lopovi stradaju, a veliki vladaju.



04.06.2006. 23:12
party-up
sam malo, i ti misliš da je zločin dobar????!!!
ok, i meni nekad dođe da maznem koju čokoladu sa benzinske, al to ajd ipak ne uradim. al ono, to je sitno, i da napravim nije tolko straaašno,...a šta, ti recimo kad bi vidio prebijenog čovjeka na ulici, a đepovi puni para, i oko njega leže novci, a prebijen je, i šta bi onda napravio? opljačko ga i zvao hitnu ili?? il kak kak, u kojem smislu misliš ukrast nešto ili učinit neko zlo a da nije na nečiju štetu??


05.06.2006. 20:25
the_bubi
zanimljiva situacija, i ja znam koji bi bio moj odgovor... no imas toliko razlicitih opcija koje su zakonom kaznjive, no gdje se neide nijednom covjeku na zao... a onda opet, nekad se brinemo o prirodi, a nekada ne. zapravo tu sve ovisi o nasoj dobroj volji, i kolicini novca koji ju usmjeri raznim tokovima. ali evo jednog pitanjca: je li u redu ukrasti od lopova? ne. ili da. kazni ga se. a onda opet, to je kradja... ali ipak...


06.06.2006. 00:08
party-up
nije u redu krast ni od lopova, zato što je i to krađa. to je tvoj grijeh. a ljudi nemaju pravo suditi drugima (ok, imaju, suci, ovo ono...al po moralu kad se ide)
a i svi smo mi lopovi na neki način (krademo nečije trešnje s drveta, posuđujemo novce pa ne vratimo, krademo dečke, cure, prijatelje...štasvene...)
nije u redu krast od nikog i nije u redu nikome vraćati, osvećivati se, i kazniti nekoga.
zato što ak ćemo svako svakom vraćati, i svako svakom vraćati i svako svakom još vraćati, onda bi mogli svi odma sutra umrijeti.
kaznit bi smio samo onaj ko nikad nikad ne griješi. a tak šta ne postoji.
osveta je sranje!!!



07.06.2006. 02:50
the_bubi
grijeh... tko je propisao sto je grijeh? crkva... a o svim stvarima koje pisu u bibliji, a koje su radili ljudi koji se sada slave kao sveti... pa onda sve sto je crkva u proslosti radila s novcem i radi novca... kradje, spaljivanja, mucenja, utapanja... ubijanja... i koje sada rade... s nevinom djecom.. kojoj tada zivot ostaje nepovratno unisten...
i tko onda moze reci sto je grijeh?

ne, ne zelim se ovdje baviti grijesima. jer ne vjerujem u njih. oni su izmisljotina kojom nas se plasi jos kao malu djecu, da nam se usadi neciji tudji pogled na svijet. na dobro i lose. sto smijemo, a sto nesmijemo raditi. a to sto oni rade, nema veze...

ne, ovdje je rijec o zlocinu. a postoje ih dvije vrste. onaj koji je zlocin, tj. kada uhvate pocinitelja. i onaj drugi. koji se samo zaboravi. jer tko god da ga je obavio... sada uziva u blagodatima, bilo fizickim, bilo psihickim...
i pozdrav njima. jer njima nitko nece vratiti istom mjerom, niti naplatiti im to. jer znali su svoj posao. bilo da je bio lak, bilo da je bio tezak.

te rijeci su mu probole usi. pokusao je sabrati makar tri misli u glavi. sto su ono uzeli? ex? acid? nesto iz kucne radinosti?
svejedno sto je, udaralo je kao malj... svijet je bio saren kao snovi secerom pretovarenog djeteta... jedino sto on nije vidio lizaljke... a zanimljivo je da do te veceri nije nikada probao droge...
ko mu je rekao one rijeci? oce bit fajt? ne, to je bio ON... u NJEGOVOM autu su bili... gdje? a, neko parkiraliste za koje ni policija valjda nezna... ON, on, dva "frenda", i ONA...
svidjala mu se. bila je slatkasta. nacin na koji se NJENA crvena kovrcava kosa prelijevala po uvijek makar jednom golom ramenu. uvijek kao da je nosila jedan broj manju odjecu. ali NJOJ je bome stajalo. itekako joj je stajalo. i NJEN osmijeh. uh, on bi i mrtve probudio... i sad je ONA bila tu. pred njim.
"frendovi" su vani urlali neku pjesmu koju ni autor ne bi potpisao da je njegova. ON je potezao iz boce nekog ni prejeftinog, i preskupog viskija. nesto sto je bilo stupanj bolje od buckurisa. skupljao je snagu za jos jednu rundu.
ONA je i dalje lezala iza. bez glasa. sto je nosila sada? nije se moglo skuziti. od NJENE odjece ostale su samo tri krpice. ako su uopce bile NJENE. tko bi znao. krpice razderane kao biljeznica srednjoskolca koji je zavrsio sa latinskim. da, tako razderana.
"AJDE, NE BUDI PIZDA!!!", zacuo je opet. ON mu je porucivao da je njegov red. "SAD SE TI IDES MALO PROVOZATI.", rekao mu je. spustio si je hlace. imalo se sta za viditi. ali ne nakon ovolike kolicine nepozeljnih halucinogenih molekula u krvi. rasirio je NJENE noge, i legao na NJU. nije se odupirala. to je valjda znacilo da pristaje. iako je zmirila. ali pristajala je valjda. poceo se trljati. uz sjedalo? uz NJU? u NJU? nije ni bilo vazno. vazno je bilo da je izgledalo da i on nesto radi. tako ce on i ON postati bolji prijatelji... "frendovi".
"E, A SUTRA NABAVLJAM BIJELOG DOBROG KAO... KAO... MA, BIT CE TI KO U RAJU! VJERUJ MI, NIJE MI PRVI PUTA!" rece sa podmuklim smjeskom.
raj. andjeli. imao je jednog ispred sebe. jednog andjela. bez grijeha. sa samo jednom greskom. prihvatila je pice od NJEGA. pice, i mali dodatak. nesto da ga zasladi. i sad lezi ovdje, pred njim.
i dobio je par puta poruku od NJE. zapravo, dopisivali su se ponekad. onako, iz sale. ali mislio je da bi moglo biti i vise. a mozda i bi. vjerovatno i bi. pa valjda zato i pristaje na ovo. za sto, istina, nikada nije vjerovao da je ONA sposobna. ali svi se mijenjaju, zar ne?
"AJDE, I ONI BI MALO...". ok. silazio je lagano s nje. i dalje se nije micala. poceo se zakopcavati. "nnnn..." zaculo se lagano. zar to ONA pokusava nesto reci? "nnn...eee...moj..."

rotirka je proparala mrak. i zvuk sirene. odjednom su se stvari pocele dogadati jako brzo.

[20 godina poslije]

17...18...19...20!!! lagano je spustio utege. 150 kg, to se zove snaga!!! 3 serije, po 20 komada na bencu. osjecao se kao da bi mogao ugusiti slona samo sa svojim rukama. sad mora na posao.
sijece. glave. zapravo, glavice. glavice luka. u kuhinji. to je bome dobar posao. suza vamo ili tamo, ali ide bez problema. a i naucio je sada vec s nozem. luk moze sjeckati nazmirecki, na ploske tanke kao papir, brzo kao automat. a zna i bacati taj isti noz. naucio je. zato jer je morao nauciti.
naravno, nozeva nema van kuhinje. pregledavaju ih. ali kad je guzva, uvijek se stvori jedan. malo pored kraljeznice. tamo je najsladje. i nema spasa zarezanom. vidio je to par puta. a tada se jednom morao i obraniti. i otada se naucio braniti. i napredovao je.
jer kada je dosao, bio je svaciji. ali sada je napredovao do kuhinje. to bi bilo kao sef odjela prehrambenih proizvoda u nekoj trgovini. nije ni blagajnik, niti cistac. ne. on je sef marketinga! ili se makar tako vidio...
prisjecao se. zivota prije. govorili su za njega "stvarno pravi mladic! tako se izdici, unatoc korijenima...".
korijenima? da, on i nekolicina ljudi koji su s njim dijelili majku. a oceve? tko bi znao... znao je samo sa sigurnoscu da je njegov stari zavrsio kao zrtva. zavrsio je u zatvoru jer su mu smjestili. a kada je izasao, nije bas mario o "sinu", ili "obitelji"... ne, otisao se osvetiti. i tada, bjezeci od policije, kad je vec bio nadomak necega sto bi se moglo nazvati spasom, nije pobjegao i jednom metku.
obitelj. vec je zaboravio kog je zvao bracom i sestrama. a lagano je vec poceo i zaboravljati sto je s ostalima bilo. sto je bilo sa sinom od NJE? valjda je zavrsio u sirotistu... ONA se, naime, ubila. od sramote sto je nosila psihicke i fizicke oziljke, ili mozda... svejedno. bas ga je bilo briga za NJU. i za NJENOG balavca. rekli su da je njegov, po nekom testu ocinstva. ali sta ga je bilo briga. nek se malo kopile snalazi. i on se snasao. makar dijelom.
i reze glave. ustvari, glavice luka. i razmislja. o NJEMU. ON nije imao ovakvih sranja. NJEMU zivot nije zavrsio onog dana. NJEGOV tatica je bio prijatelj sa sefom policije. i sucem. i... s kim god je trebao biti prijatelj. ustvari, s kim god je novac trebao biti prijatelj. i jos se sjeca NJEGOVOG podmuklog osmijeha dok su se citale optuznice. kako je ono bilo? nesto kao...
on - posjedovanje lakih i teskih droga, silovanje maloljetnice, voznja tudjeg auta u pijanom stanju... mozda je bilo i jos nesta. nesjeca se. uglavnom. kazna - 40 godina, sa mogucnoscu pomilovanja nakon 20 godina.
ON - posjedovanje lakih droga. kazna? kakav vic... 20 sati drustveno korisnog rada. koje vjerovatno nije ni odradio
da, NJEMU zivot nije zavrsio tog dana...
i reze glave. ustvari, glavice luka. i razmislja kako mu je zivot zavrsio onog dana. ili je bila noc? da, mozda je bila i noc... svejedno.
uskoro izlazi van. zbog dobrog vladanja. ali tko bi ga uopce htio s njegovim dosjeom? kojem bi loncu uopce pokusao biti poklopac? na kojem bi satu on nasao svojih deset sekundi? ne, njegov zivot je gotov... jos od onog dana. ali osveta je slatka stvar. kad izadje, naci ce NJEGA... naci ce NJEGA i...
i reze glave. i razvukao mu se osmijeh licem. naci ce GA...


[20 dana kasnije]

neljudski krikovi. neopisive boli. osvetio se. bjezi od policije. njegov unajmljeni auto. sredstvo bijega. nekoliko koraka od njega. hvata kvaku...
bol. neopisiva bol. proparala mu je prsa. pljuje krv. gubi svijest. neznajuci da je metak koji ga je jedini uspio uhvatiti bio metak njegovog sina. koji je cuvao NJEGA. kojeg je ON uzeo kao svog. tako, iz sale. i sad ce i sin zavrsiti u zatvoru... i sinov zivot je zavrsio. usli su u krug, kojem nema kraja. u lancu koji se nikada ne slama. u tuznoj prici koja je istinita. nista se ne mijenja, jer sve je isto. svijet koji dobijemo je i svijet koji predajemo. i sve se opet iznova dogadja, daleko niz liniju. ili granicu. tu tanku, tanku granicu...

opet izmjena posta... tu je stajala pjesma od offspringa (ma neeeeee, nemoguce...) imenom way down the line... opet, pjesma koja me inspirirala na ovaj post... ako vam se da, poslusajte je, ako vas zanima sto me nagnalo da ovo napisem... ako ne, nebrinite, ne gubite nista...

poznate vam te rijeci? ok, ako ste ljepseg (ne nuzno) spola, onda bi to zvucalo nesto kao "...znala sam...", ali smisao ostaje isti...
jednostavno, znali ste. vidjeli ste nevolju. nanjusili ju. osjetili. ubola vas je u oko. smetala vam je na putu. znali ste da nece valjati. bilo je ocito. a znali ste i nacin kako ju izbjeci. no, linija manjeg otpora je tako slatka i jednostavna stvar, zar ne? spremno ste zazmirili i prepustili se toku stvari, da ne bi vi slucajno bili taj revolucionar koji zeli mjenjati srz drustva. ili se makar tako uvelicavate. ja se jednostavno vidim kao "ak nest kazem, rece da sam reko, pa onda nece bit dobro, jer ja tu nest pametujem...". a tako ocita stvar. ali niko nece nista rec.
i sad, koji je rezultat? bas upravo sranje. a meni u glavi samo rijeci "znao sam". a jesam. znao. idiot. i mogo sam nesto rec. nevjerujem da bih postigao neki ucinak, ali bio bih mirnije duse da sam i ja nesto probao napraviti. ovako cu izgleda napraviti jos jedan prozor. ali ne sa nekim fensi alatima. noup. sa mojom glavom. a, ionako jos od jucer nisam udarao s njom u zid, pa mogu valjda opet malo :)

uzivajte

p.s.: a ako ste slucajno danas uzeli lijek protiv normalnosti kojima vas truju pod izlikom da je to za vase dobro, pa vas cak i zanima sto je to bilo... ukratko, duga prica. a poduze bi to zvucalo ovako: prije 18 godina i 9 mjeseci rodio sam se, a onda je krenulo sa sranjima... :)
cyya

jeste li ikada razmisljali da li nam sva ova nova tehnologija pomaze, ili odmaze? postajemo li mozda pravi mali ovisnici koji vise ni na wc nemogu bez da imaju na sebi makar tri baterije?
primjeri su brojni...
nekad prije...
...dogovor bi bio dogovor, ako se ide tad i tad, tad se i ide, nema javljanja "kasnim 10 minuta"...
...roditelji bi svojoj djecici pjevali pjesmice da ih uspavaju, i poslije cijelo vrijeme jednim uhom pazili kad ce se probuditi... danas imate bajke i pjesmice na cd-ima, samo ih ukljucite i problem rijesen, a ako se probudi, imate interfon da ga cujete...
...za rostilj bi od komada drveta napravili male trescice, razmahivali se novinama sto bi vas automatski napravilo gladnijima, i naravno, zednijima, pa onda jos i trgati grane za drveca da napravite stapove za nabosti kobasice... danas uzmete kocku za potpaljivanje i ugljen, meso koje je kupljeno zacinjeno (dakle, nije preko noci stajalo u pacu od piva i raslinja iz vrta ( luk )), uzeti rostilj koji ima na sebi sve sto vam treba za meso, i gotovo...
...decko bi djevojci krishom ostavljao romanticne porukice, neku cokoladicu, mozda pokloncic... cure bi ostavile neku pjesmicu, crtez, a mozda i pokoji osmijeh... danas se sve moze rijesiti u bircu uz kavicu sklepavanjem 2 pisljiva sms-a, i cekanjem potvrdnog odgovora na "e, os se pokupt?"...
...gramofonske ploce, pa onda i kazici, vladali su zemljom, svi su se okupljali da ih zajedno slusaju, a kad bi se nabavio neki novi album, to je bilo ravno rodenju djeteta... sad, tu je internet preko kojeg si skidate sto zelite, stavljate na svoj par slusalica, i iskljucujete se od okoline, a umjesto da imate police ispunjene plocama, tu su dva hard diska na koje stane vise muzike nego trave na livadu... o koncertima, koje danas svi przuckaju po dvd-ima, a koje nekada niste mogli ni zamisljati ako niste bili tamo, bolje necu ni pricati... nove filmove, naravno, mogli ste gledati samo u kinu, ili ako ste uspjeli izdvojiti vrecu novaca za VCR, pa onda trk kad u videoteku dodje par mjeseci kasnije...
...kad bi klinci prije isli na izlete, mogli su opusteno tumarati, bez da ih majke usred posjeta nekoj crkvi nazivaju i ispituju "gdje ste, kako ste, jeste jeli"... a naravno, i kad bi izasli van, ostajali ste dok ne dodjete kuci, a ne dok vam mobitel ne pocne zvrcvkati provjeravajuci opet gdje ste, kako ste, zasto kasnite...
...prepricavali bi dogadaje jucerasnjeg dana ili proslog vikenda koristeci svu svoju mastovitost, a drugi bi ih gladnih usiju slusali, zaleci sto i sami nisu mogli biti tamo da pasu oci na smijesnim/tuznim/ruznim dogadajima... sad, uzmete mobitel i samo stisnete "play", i problem razgovora je rijesen...
ali znate sto cu vam reci? kao prvo, prebacit cu stare snimke s moba na komp, tako da bude mjesta za vecerasnje snimke kojih ce sigurno biti, zatim cu staviti slusalice u usi i slusati album od arctic monkeysa, a mobitel spremiti u dzep, prije toga namjestivsi da vibrira u slucaju poziva ili poruke (jer, jelte, ne bih cuo da zvoni :) ), pustiti na dvd-u sin city (ovo mi je tek 11. put da ga gledam), i uzivati u svim tim blagodatima tehnike, cekajuci vecer da odem na job u blues, i razmisljajuci kak mi se drustvo zivka i dogovara za tulum (eh, kad odem na faks pa ne budem vise radio, i ja cu onda raditi ovo zadnje :) )... ali isto tako, probati ubaciti drustvu ideju da uskoro odemo na kampiranje, svaki samo sa nozem, mesinom i gajbom, a doma ostavimo sve sto za rad ne koristi dva maloprije navedena izvora energije
jer koliko god volio i cijenio tehniku, cjenim ju i kad je daleko od mene :)

cyya all

uh, paklen vikend. vrlo paklen.
u petak cota g4 i keglevich votka+neko novo energetsko pice. pun q casa za zeste, a dogadalo se da nestanu sve. i cim bi se koja vratila, vec bi isla natrag u rulju. tada sam se iznenadio prvi puta. kako sam se iznenadio? posvetit cu se tome koji red nize...
uglavnom, "vecer" mi je zavrsila u 5 ujutro, iako je fajront bio u 4. posto mi je bila prva vecer, kolege su me odlucile malo ipak postedjeti. povratak doma, kratki spavanac, obveze, kavica, jos kraci spavanac, i evo subote uvecer.
subota, bez partya, kisno vrijeme. ali to nije sprijecilo mnoge. naprotiv. sjecate se onih casa za zeste? e pa, u subotu osim njih, nije bilo niti jedne druge normalne case... daklem, ostale su sponzorske case od raznih sokova i piva, no i one su po potrebi odlazile u optjecaj. o bocama necu ni pricati.
tada sam se iznenadio po drugi puta. kakvo iznenadenje? daklem...
kada ste vani, vi vidite case i flase ispred sebe, i mozda separe/stol/stolicu za shankom/mjesto pored vas. i cini vam se puno. i da ljudi popiju dosta.
ali kada odete s druge strane, ta kolicina dobiva potencije o kojima nemozete niti sanjati. ne dok to i ne probate. otici s druge strane shanka. nevjerovatno je koliko ljudi piju, vjerujte mi. a prava kolicina nemoze se pojaviti ni u vasim najludim snovima. ne. ne dok ne probate otici s druge strane. nevjerovatno.
eto, subotu sam zavrsio jutros u 8, nakon kojeg pivcica za ljepsi san... cijelu noc na nogama, bez osjecaja umora. samo lagana bol u nogama. ali tada, kada sam napokon sjeo, tada me sve dostiglo. sve misli za koje nisam imao vremena. svi osjecaji koji su kroz mene prosli bez da sam ih osjetio, ali ipak ostavivsi traga i cekajuci da se opet aktiviraju. sve.
neznam jeste li primjetili, ali da, pod dojmom sam ovog mog honorarnog posla. pod velikim dojmom. pokusavam ga opisati, ali ipak je neopisiv. stvarno, nemozete niti zamisliti dok ne probate. a ako dodete u priliku, preporucio bih vam to. adrenalin pumpa, dok, pokuasvajuci ne ometati bracu po poslu, kroz glasnu muziku pokusavate uloviti sljedecu narudzbu nagurane rulje, usput s jednim okom loveci gdje ima praznih casa, a drugim pazeci gdje stavljate case koje upravo perete. gotta try it to understand it.

i, da. donio sam jednu odluku. skupljajuci sva ova iskustva, odlucio sam vam tokom dana napisati par savjeta, kojima bi mogli pomoci vasim konobarima, a samim tim i vama samima, poboljsavajuci njihovu produktivnost, smanjujuci svima stres, a samim tim i poljepsavajuci svima vecer. ok, mozda ih se i necete sjetiti vec sljedeci vikend cim popijete par casica, ali tko zna, na duge staze mozda vam nesta i ostane u glavi...
jer vjerujte mi, doci u birc i popiti pice, dva ili vise, nije problem. ali biti s druge strane svega toga, biti ljudi koji vam to omogucuju... e, to je posao!

pozdrav svima, i postujte svoje konobare, jer tko zna sto bi bilo s vama da njih nema




DODATAK:



1. daklem, prvo i osnovno- ako vidite konobara da pere case, ne narucujte od njega. razmislite malo, zato jer ako nema casa, nema ni pica, ne? drugo je ako trosite boce, no opet, makar trosili vise od svih, ipak niste jedini tamo. da rezimiramo, perace NE GNJAVITE!!!
2. ako zelite ubrzati proces, nemojte doci vas 10 kod konobara i onda "ja cu sok, i... cek, sta ces ti? a sta ces ti? a sta ces ti?" i tako ispitivati cijelo drustvo... pitajte odmah ljude sta ce (da, ljude ), i dodite s gotovom narudzbom. tako stvarno stedite vrijeme svima.
3. pijete enku zesti, i onda narucite casku, pa za minutu opet, pa onda opet, pa onda... ako vec imate namjeru piti to, narucite si dupli, trodupli ili koliko vec duplu zelite. ionako cete to popiti, ne?
4. ako ste stare musterije, ili narucujete nesto sto ste vec narucivali i znate cijenu, pa pripremite onda novce. tupavo blejanje u konobara kada po 30-i puta narucite bambus i pitate "koliko?" stvarno je... tupavo.
5. popili ste pice i idete po sljedece? kuda s casom ili flasom? e, pa, nemorate ju ostaviti u zadnjem kutu, mozete ambalazu (casu, flasu, salicu) ostaviti i kod shanka. ovo bi pogotovo pomoglo da se ne nakupljaju hrpetine svega toga, a hrpetine su lose zato jer vode k nehoticnom razbijanju. isto tako, konobari onda nemoraju nositi prepune tacne, a i rjede se moraju probijati kroz guzvu.
6. makar vas neka pjesma, neovisno o zanru, nabrijava i pozelite razbiti casu... nemojte. em moze doci do nezeljenih putanja komada stakla prema ocima i ostalim osjetljivim djelovima tijela, em se staklo ne zabija po dzonovima, em je manje sklisko...
7. vidite da se konobar probija kroz guzvu? ako imate koji centimetar prostora, poklonite ga njemu. cim prodje, opet su vasi, a on ce lakse nositi sve ono sto su ostali ostavili gdje ne trebaju.
8. zvaka u pepeljari ili na podu nije fora. ako je vec ne mozete baciti van, probajte otkiniti komadic papira (ili etiketu s neke boce) i zamotati ju u nju, pa onda baciti u pepeljaru. no, ovo je vec pitanje kulture i odgoja, tako da se moda i nemoze puno ocekivati od mnogo ljudi...
9. fajront? pa popijte onda to pice, i odite drugdje (ok, kod nas se bas i nema gdje, osim mozda na burek...). nemorate bas s konobarima zakljucavati vrata, osim ako imate namjeru pomoci pocistitit...a kolika je zapravo sansa da cete cistiti
10. kad plesete, ma kakva pjesma bila, nemorate bas trcati preko cijelog podija ili birca... jednostavno, nemorate. i tocka.
11. netreba vam casa? onda vam netreba, i recite to odmah.
12. ako vec i imate najdrazega konobara, nemorate cekati bas njega da narucite. ako je omiljen vama, mozda je i drugima, pa je covjek vrlo zaposlen
13. kao i svagdje u zivotu, i ovdje postoji neki red, tako da se nemorate gurati da narucite sto prije. duga je noc


eto, tako, par stvari... vjerovatno ce, kako skupljam iskustvo, biti jos toga... a i sada se nemogu svega sjetiti, ipak sam pomalo umoran
a strah me da se i dalje nitko nece ovoga i drzati... i zao mi je toga... jer bi inace stvarno se makar malo oduzili konobarima... a da znate sta sve oni naprave da bi vi uzivali...
ja sada gledam stvari iz potpuno drugoga kuta, jer stvarno nikada nisam zamisljao kako je to doista biti s druge strane shanka...
pozdrav svima

ali ne onu u glavi. ta je vec ostala jaaako daleko iza.
ne.
jos gore.
od sljedeceg petka sam konobar u bluesu.
uzas.
da, ja cu biti taj koji odsada drugima dijeli cugu u zamjenu za one tri kune koje su iskopali iz rupa u hlacama za koje nisu ni znali da ih imaju.
da, ja cu biti taj koji nece skidati tuzni pogled dok litre i litre ne dolaze k meni, nego odlaze od mene, drugima. a ne meni.
pale su vec i prve prijetnje. drustvo je reklo da ce ce se pobrinuti da dobijem otkaz. narucuju tam neke top ganove za koje valjd u zivotu nisu culi sve dok ja nisam otisao preko puta.
da, sada je shank postao iver koji je zaboden u njihova srca.
tuzan sam.
a i oni su.
taj komadic drveta koji nas je prije uveseljavao sada prestavlja ogradu koja nas razdvaja.
ah.
ali eto, moglo bi mi to i pomoci za faks, tako sto cu se malo vise skoncentrirati na rad, a ne nerad.
a naravno, tu je i faktor zelembaca koji ce sada teci u moje dzepove kao... ok, mozda nece, ali ipak, ja cu to vise raditi iz ljubavi, a ne pohlepe.
daklem.
pozdrav svima.
vama koji ne dolazite u blues, uz pozdrav, i poziv da sada to napravite, ako nista drugo, makar zbog odlicnih konobara koji tamo rade... a, da, i ja cu im odsada smetati tamo
vama koji dolazite u blues, uz pozdrav, i pohvala. samo nastavite. trudit cu se da to i ne pozalite.
a manijacima za shankom (znaju na koga mislim) prijetnja... ako me samo probate ubaciti u stanje koje zakon odreduje kao nedozvoljeno za voznju, i ja dobijem pokude zbog toga... uglavnom, vidit ce te svog vraga

i opet, pozdrav svima. a ja odo opeglat kilt... da, da, u njemu cu konobariti
uzas.

cyya